Category Archives: Uncategorized

THAILAND 2020

12.2.2020 do 3.3.2020

21 dan putovanja kroz vrijeme

Vratio sam se na 2013, kad mi je bilo najljepše u Phuketu.

Ovaj put još bolje jer sam bio svjestan da dolazim iz budućnosti i uživao sam u svakom djeliću sekunde Thailanda.

Tri tjedna provedena kako bi vratio smisao ovog što radim ponovo u ravnu crtu. Volim, jos uvijek rastem u rezultatima i još uvijek imam veliku motivaciju za dalje. Homo naprida!

Obiteljski život sub 9 Ironaman-a

Nakon što sam postao sub 9 triatlonac, život se vratio u svoju kolotećinu, malo Tata, malo Hvar-advenure i progresivno sve više sporta za vračanje u formu i pripreme za ovogodišnju A utrku: CHALLENGE ROTH 2020

12.10.2019 Otišao do Dubrovnika (radno) na Earth sea fire – treće mjesto i solidna utrka (osim plivanje koje je u 2019 bio jako loš)

26.10.2019 Mali obiteljski izlet u Vrsar na prvi Ocean Lava:

Predbožićno doba i prvi dio 2020 sam proveo u italiji s ciljem da vratim izgubljenu formu u plivanju. 2019 osjetan je bio pad forme u plivanju. Gledajući brojke jednostavno sam malo plivao i samo “održavanje” forme nije bilo dovoljno za održavanje brzine.

SUB 9!

Još jedna kvačica DONE.

IM ITALY 2019 – 8:58:53

Nista vise nije nemoguće: Postaviš cilj i nadjies put kako do njega. Simple!

I doček na cilju!

2019 NEWS

Iz Frankfurta se ipak nisam vratio praznih ruku.. 9 miseci kasnije stigla medalja!

Sportska sezona je zato bila puno smirenija i fokusirana prvenstveno na pripremu za glavnu utrku IM ITALIJA 21.09.2019

Iznenadjuči dobar rezultat je bio splitski polumaraton 24.02. Prosjecni tempo 3:57!?, na treningu jedva 5km trcim na tu brzinu…

U svibnju već tradicionalna utrka OCEAN LAVA MONTENEGRO opet s jako dobrim rezultatom i uvjerljiva pobjeda u kategoriji.

20.6 sam ispunio svoju želju da odbicikliram čitavu krvatsku na Hard Cro. Ove godine 4cc (four corner of croatia), luda utrka u koju sam odvozio 82 sata

4cc me je dobro izmorilo, jos dva miseca do IM italije za podešavanje snage i probati se popeti na podjii..

2018. Sezona bez ozlijeda

 

Nakon thailanda slijedilo je misec dana pod “razno” u kojiem sam ubacio zanimljive aktivnosti:

  1. Treviso Hvar bike ride  
  2. Ottillo Hvar

Prave pripreme i prvi test stanja za IM frankfurt su bile utkrke u Zadru (falkesteiner štafeta) a tjedan iza nje vec tradicionalna OCEAN-LAVA.

Obje utrke, pogotovo bike dionicu su potvrdile da sve ide kako treba: noge i oprema. Coach Dimity stalno na nivou zadatka.

4. mjesto u apsolutnoj kategoriji u Kotoru je bio jedan od mojih najboljih rezultata.

 

 

 

 

Krajem svibnja povodom humanitarne vožnje po slavoniji i promocija HARD-CRO-a odkrio sam svjet RANDONNER-stva i breveta. Novi izazovi na vidiku!

Izmedju treninga, posla i vožniji približila se i A utrka 2018. IM frankfurth.

Jako zadovoljan sa osvojenim 4. mjestom u kategoriji. Cilj je bio top 5. Još jedna potvrda da 12. mjesto na svjetu u Koni 2017 nije bio slučajan rezultat.

Nakon Frankfurta, slijedilo je opušteno lijeto uživanja u malim lokalnim utrkama od plivačkih maratona preko everestinga, brevet od 600 km u Našicama i tradicionalna  Marijanska liga.

Skupilo se još dobrih rezultata na Olimpiskom u Splitu i Half u Beogradu (5. apsolutno). Bio sam 9. na svjetskom rankingu u Swim-run u Grado Italija:

i za kraj ekspedicija Paros to Pharos. Velikih 1500 km kroz nevjerovatne prizore po Grčkoj, Albaniji, Crnoj gori i Hrvatskoj.

 

AFTER KONA

Nakon usješne kone, plan je bio malo stati s traithlonom i posvetiti se nekom novom izazovu.

Međutim vec  dan posli utrke, zdravlje i opce stanje sve mi se je pocelo raspadati.  Prvo bolne  poslijedice same utrke a nakon toga gadna virosa koja me je držala puna dva mjeseca.

1.1.18 smo zato vec bili na Thailandu da vratim zdravlje i neku sportsku formu.

Na Thailand opet ista lipota i uzivanje u treninzima i hrani. Shvatio da je ovisnost o triatlonu prejaka da bih povukao rucnu. Zalja mi je još koju godinu biti na vrhu vala… Dobro se osjecam, i nista drugo me ne motivira toliko.

Idemo dalje: FRANKFURT 8.7.2018. Europsko prvenstvo.

12. NA SVJETU

Došao je i taj dan!! Sječam se trenutka kada vozeči se autom prema treningu, (2014 negdi)  pogledao sam se u retrovizor i rekao sebi na glas: “Bit cu među najboljim svjetskim age-grouper-a !! “.

 

 

Još uvjek sam u nevjerici kada gledam šta se desilo: u najbrojnijoj i najjačoj age-grupi na svjetu, među 100inama tisuča rekreativnih sportaša, mnogi od njih koji žive u gradove gdje na raspolaganju imaju vrhunske uvjete za treninge (bazene, teretane, atletske staze, softwere, trenere…) ja, Riccardo iz Brusja, sam 12. na svjetu.

Šta se je sve moralo posložiti za ovakav rezultat, nemam pojma, jednostavno sam zahvalan cjelome svemiru!

Da ne zaboravim nekolilo ključnih momenata ovog iskustva:

  • PRIJE UTRKE

U Koni, na utrci za koju si se spremao toliko dugo, nemožeš smiriti onu neizbježnu nervozu i napetost na uobičajan način. Sve druge utrke nude  “popravni” ako nešto ne ide po planu. Na takav način navikneš nositi se s pritiskom tako da ne daješ preveliku važnost toj utrci jer je ona uvjek “samo” neka u pripremi ili kvalifikaciji za Konu. Ali kada ta Kona dođe, nemožeš koristiti taj trik za rasteretiti se  pritiska, to je taj dan kojemu je sve bilo podređeno, napetost, nesigurnost i nepotrebna preispitivanja sve su veči šta je utrka bliža.

Srečom, na briefingu, dva dana prije utrke, rijeci Mark Rileya došle su kao prava tableta za smirenje. Covjek (poznat kao “The voice of Ironman”) je pričao kako ga mnogi ovih dana traže čarobni tajni savjet kako uspjeti na utrci. Rekao je da je njegov odgvor svima: just be you!!.

Tako jednostavno a tako efektno. Samo sam trebao biti onaj ja koj godinama trči gore-dole po otoku Hvaru.. Trebao sam odraditi utrku imajuči na umu da se pobjede osvajaju na treningu, kroz duge mjesece rada, a da na utrci samo ideš pokupiti svoju zasluženu medalju. Prevrtio sam u glavi kratki isječak filma dugog 4 godine, pobjede i porazi, ozlijede i lomovi, padovi i trenutke kada sam letio….  I to je bilo to. Spreman si!, uživaj i idi po svoje zasluženo priznanje.

  • UTRKA

Osječaj na dan utke je bio jako dobar. Mirno jutro, prekrasni prizori cudesnog otoka, adrenalin, napetost na nivou, sve kako treba. Slijedili su dobro plivanje i pametno odrađena bicikla najviše zahvaljujići iskustvu i greškama iz mog prvog nastupa 2015.

Očekivao sam trenutak istine oko 14. kilometra trčanja, na mjestu gdje sam “pukao” prije dvije godine. Tako je i bilo, prva mantavica i velika kriza  pojavile su se na istome mjestu kao i 2015. Horor i nevjerica da ce se ista prica ponoviti.. Tjelo pali sustav “safety mode” : noge uspore, odkucaji srca blokiraju na niske okretaje, mozak pocinje vrtiti samo negativne misli i mali crveni vrag nad lijevom ramenu krene šaptati: odustani, odustani..

Na svu sreću, bio sam se pripremio za ovakav razvoj situacije. Jolly “zovi pomoć” su bile rjeci mog trenera, legende triatlona Jurgen Zack, koji uvjek kaže: na Ironman utrkama ne pobjedi najbrži nego onaj koji zadnji uspori. Prestao sam gledati na sat i prosjecima koji do tada nisu baš bili realni, i krenuo u utrku na “tko zadnji uspori”.

Bilo je nakon toga još manjih kriza, ali je bilo još i priremljenih “Jolly-a pomoc” u vidu slide-showa dragih lica koji  koji su mi bili potpora da bi stigao na tom trčanju odbrojavajuci kilometre do cilja.

300 metara do cilja, Ivana mi je dodala hrvatsku zastavu. Cinila mi se je teška 100 kila, nisam znao di cu s njom od slabosti. Sve mi je bilo mutno i bez tona, prošao sam kroz cilj, srušio se i došao k sebi nakon 30ak minuta na ležaljci u medicinski šator. Tada sam prvi put shvatio da sam uspio. Prelpalvila me je lavina izmješanih emocija koje i sada , nakon 5 dana, nisu krenule u nekom smislenom toku.

Nije me ni briga, neka ova “omamljenost” traje koliko treba. Nema više sata ni tabele treninga barem do nove godine. Odmor, opuštanje i proslava s dragim prijateljima. I šta više dodati. Sretan sam!

Pobjeda se stvara na treninzima, Na utrci ideš je samo preuzeti!

Pobjeda se stvara na treninzima, Na utrci ideš je samo preuzeti!  Tako bi opisao moj put do Kone 2017.

 

Nakon ozljede ključne kosti nastavio sam kvalitetno trenirati i utrkivati koliko je trebalo prema zacrtanome cilju.   Sve je išlo dobro, ozljede su me zaobišle, sreča pratila i motivacija uvjek bila prisutna uz prihvatljive “ljudske” oscilascije.

Danas sam stigao u Konu. Dobro se osječam, za razliku od 2015. Ivana je samnom i sve se nekako lakše odvija.

Spreman sam. Ceka me kratki tappering i priprema opreme za utrku. Jedva čekam

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PUT NIKAD NIJE PRAVOCRTNA LINIJA

Jucer sam pregledavao rezultate utrka od Hefeja do Thailanda. Trebalo mi je samopouzdanja da se prisjetim dane ponosa i slave..

Vec 27 dana sam u pauzi zbog puknute klavikule. Tješim se da je sve to došlo s razlogom i da ce mi ovaj prisiljeni odmor dobro doci.

Po povratku iz azije sve se je savršeno nastavilo kao što je bila cjela sezona 2016. Dobro sam napredovao, uživao u xc utrkama odradio solidan polumaraton i sve je upucivalo proljecu u vrhunskoj formi.

Ali eto, desio se pad i misec dana blokade. Psihicki sam to dosta dobro podnio; osim prvog tjedna,  odmah sam krenuo s vježbama za core, indoor bike, teretana za donji dio tjela, yoga i orbitrack. Jucer sam bio i planinariti.

Nadam se izdržati još nekiliko dana, krenuti s terapijom i vratiti se plivanju koji mi najviše fali. Biti pasivni sudionik Ottilla u hvaru nije bilo lako. Ali šta je tu je. nadam se povratku jaci nego ikada.