COPENHAGEN – moj prvi IRONMAN

thanyapura jerseyU lito 2012 sam prvi put cuo (na Olivi sa Andreom i drustvom) da neki njihov poznanik radi nesto nevjerovatno sto se zove Ironman.. da nesto cudo puno pliva, biciklira i trci. Sicam sa kako sam   pomislio kako je to uopce moguce i da nije to samo napuhana prica uz pice.

I eto me danas, dvi godine posli sam postao Ironman; under 10h Ironman.

Ne zelim raspravljati o tome sta bi bilo kad bi bilo, ozljede, posao, suze i agonija koja je toliko trajala. Bitno da sam uoci utrke doso zdrav, zahvaljujuci nevjerovatnoj potpori Ivane i svih sto su mi pomogli da se oporavim (Marija, Gorana, Jelena), i da sam odgurao trku do kraja uz sasvim solidan rezultat.

Ocekivanja i ego su mi mozda bili previsoki posli dva miseca campa u thanyapuri, i naglo prizemljenje koje je slijedilo je mozda bas i trebao biti da se stvari vrate u svoj prirodni ritam, Sve u svoje vrime.. strpljenje.

Prvi Ironman. Ogromna lekcija i iskustvo!!

analiza rezultata: Plivanje… nista nisam zaostajajao u usporedbi s prvih 6 u grupi! Tu imam jos dosta radititi i napredovati ali je ovo jucer bila definitivno moja najbolja dionica (a najvise sam se smatrao nespremnim)

Bicikla: Moj najajci adut.. a bila najgora dionica. I da nisam dobio penalty isto je trebalo biti 10ak minuta bolje. Tu moram jos raditi, i zato ce mi dva nova trenera (zantta i patrcevic) pomoc, isto kao i upgredanje i usavrsavanje pozicije na bicikli.

Trcanje: Dobro. Solidno. Hvala svim terapijama i pomoci koju sam dobio od mojih njegovateljica.. Znam da mogu jace i bolje, jer su se sve ozljede najvise odrazile na gubitak forme u trcanju. Bez distance i isjeckano. Znam da mogu na 3:15!!

I kada sve skupa zbrojm evo usporedbe sa 6. mjestom u mojoj grupi:

Swimm: 59:49 – tu sam bio bolji!!!

Bike: 4:51 (koliko i poso. Tu sam morao biti… – imam to!)

Run : 3:17 (toliko bi trcao da ni bilo ozljeda i da sam normalno uspio privest plan treninga kraju)

MOGU JA TOOOO!!!!!!!

 

Doso je i taj dan

eto me nadomak puta za Copenhagen. Zadnji post je bio od dana preseljenja u starigrad. Stvari se kako i obicno nisu bas odvijale kako sam planirao. Kako je bol u rebrima pomalo popustala tako sam postepeno dodavao volumen treninga da se sta brze vratim u staru formu ali kad sam pomislio da sam na dobrom putu stigla nova bol. Kolino ovaj put.

10.7 je bilo ono jutro kada sam bio odlucio odustat od utrke. Bio je Trening od srijede gdje nisam opet uspijo spojiti trcanje s biciklom zbog bolova u kolinu usprkos svim terapijama i trudu da se oporavim. Nisam vise mogao to izdrzat, 3 mjeseca pod ozljedama i nikako da krene, nije mi imalo smisla se muciti vise.

Onda su se stvari tako poslozile da nisam mogao odustati, karte i kotizacija su bile nepovratne a nesto vremena za se oporaviti ipak je bilo ostalo, Na kraju krajeva, samo dva lipa dana treninga ti vrate pozitivnu energiju i negativne misli krenu u suprotnom smjeru.

Dogadjale su se i dobre stvari, pinarello bicikli su stigli u HA, napravili su se vazni i pozitivni koraci oko posla i nesto pomaka u sveukupnom osjecaju fizicke spremnosti ipak se je odvijao.

Sigurno sam danas u najboljoj formi od kada je krenulo nizbrdo. Nisam kao pred Treviso marathon ali bar me nista ne boli toliko (tetiva, rebra , kolino). Par treninga su dosta kvalitetno odradjeni u ovih zadnjih nekoliko tjedana u pokusaju spasavanje utrke. Na bicikli se osjecam mocno, plivanje standardno lose a trcanje jza nekih 10-15% slabije nego u veljaci.

Ocekivanje za copenhagen su mi stoga dosta neodredjena. Sve je moguce nakon 15-20 km trcanja. siguran da cu odraditi solidno plivanje i biciklu ali sta ce bit sa nogama nakon sat vremena trcanja to nemogu znati. Ohrabruje me to da sam uvik na trkama znao izvuci 20% vise od onog sta mi podaci s treninga govore. a treninzi nazalost govore da se nakon 22 km trcanja (i to na frisko) jednostavno raspadam. Ovaj tapper tjedan ce mi nadam se pomoci. Ivana se trudi s masazama, gorana s terapijom a ja se nastojim kvalitetno puniti svim i svacim prirodno i zdravo.

Danas je stigao kofer za biciklu. Just in time. Jedna stavka manje. Sutra imam cili dan za srediti opremu i na miru se pakirat. Nisam nesto posebno uzbudjen. Predugo sam odsutan od pozornice i  vrime je da se vratim. Dugo sam se spremao usprkos svim problemima i trka je prirodan slijed dogadjaja. Jednostavno moram to odradit do kraja uz potajnu nadu da ce tilo to sve podnit do zadnjeg metra. Onda bi moglo biti svega.