FB izvjestaj iz KONE 2015

IMG_5952

Bezbroj puta sam u sve ove godine treniranja zamisljao kako trcim zadnjih 500 metara i ulazim u cilj u Konu, ali niti jedamput nisam to zamisljao toliko mukotrpno! Vaznost tog velikog trenutka, publika, adrenalin, nista mi nije pomoglo da barem taj slavni cilj odradim nosem krilima euforije. Patio sam ko nikada prije sve do zadnjeg koraka.

Jos mi se dojmovi nisu slegli, daleko sam jos od toga. Sve sto cini “Konu”: ljudi, vulkan usred pacifika, tradicija i znacaj ovakvog dogadjaja su nesto sto se nemoze opisati. Jedinstveno, posebno.

Kvalifikacija na Hawaiima mi nije bila sama po sebi cilj. Zelio sam dobar rezultat i od prvog dana priprema sam postavio letvicu na ispod 10 sati s kljucnim faktorom iznenadjenja : dobar maraton!

Pripreme su tekle dosta dobro. Cuvao sam prvenstveno zdravlje, od ogromne vaznosti u pripremama su mi bili nastupi na bogom danu triatlonsku ligu na Marjanu i jos nekoliko utrka u organizaciju uvik aktivnog TK Split i savrseno proveden tjedan s mojom triatlonskom obitelj  TK X i dragim ljudima iz Triatlon Klub Swibir na Ironaman vichy.
Uz pomoc cjele te velike hrvatske triatlonske populacije i coach-a Dejan Patrcevic, zadnjih par treninga na hvaru su ukazivali na to da je tempiranje forme bilo uspjesno i da je sve spremo za put!

Proveo sam dva tjedna na Hawaiima kao u raju, brzo sam se oporavio od puta, dobro sam se hranio, omdarao i aklimatizirao. Druzio sam se s Legendama Kone, skupljao savjete i informacije od najboljih, proucavao staze i radio na planu utrke.

Jutro prije utrke je sve dobro krenulo, dorucak, wc, plan prehrane i opci dojam prije starta je bio vise nego dobar. Osjecao sam se samouvjereno i spremno. Kada prolazeci kroz tranziciju prema startu cujes volontere kako vicu ” Go croatia” jer su te zapamtili kao jedinog predstavnike jedne zemlje, trnci te prodju cilim tilom.
Najlipsi trenutak utrke je zapravo bio tada, dok smo plutali na linij cekajuci pucanj iz topa. Jedan od onih trenutaka kada se okrenes oko sebe i sam sebi kazes…. “u jebote!!!” ; znao sam da je vas vecina pred ekranima i pratite taj velicanstveni start. Cisti trenutak srece!!

Onda start, i vise nije bilo toliko lipo.. vešmašina barem 750m pa malo mira pa opet isto na okretu. Znao da ce to tako izgledati pa sam bio spreman biti izudaran, izgubiti naocale i biti potopljen, ali nisam ni ja ostao nikome duzan.
Nakon super brze tranzicije bicikla je odma dobro krenula. Dobra strana bicikle u Koni je da su vecina triatlonaca na slicnome nivou, tako da vrlo brzo nadjes neke svoje suparnike kao orjentir. Glavni orjentir je na srecu ovaj put bio i power meter. Dva miseca sam nisanio watazu da bi i u milimetar znao kako, gdje i koliko jako moram voziti.
Bilo je uspjesno! I vec nakon okreta u Hawi-u bilo mi je jasno da ako ne bude tehnickih problema sve ce biti po planu. Zadnjih 50 km kad je ocekivano vjetar krenuo puhat u prsa imao sam jos dovoljno snage za to kvaliteno izgurati a da opet noge ostanu spremne za trcanje.
Od samog starta utrke sam sebi ponavljao: Maraton! Dobar Maraton! to mi je cilj danas!

Trcanje nije krenulo lose. Heart rate na mistu, noge dobro. Ocekivao sam da ce biti ultra tesko jer je sunce vec pod kacigom bicikle bilo nemilosrdno ali bio sam spreman na to, dati sve od sebe tih preostalih 3sata i 15-20 minuta koliko sam se potajno nadao da mogu otrcati.
Vrlo brzo sam nazalost udario u zid. Oko 14 km. Nakon jedne okrepe vise nisam mogao krenuti svojim ciljanim tempom. Noge su bile ok, bez grceva ili bolova ali puls se spustio na niske aerobne granice i nije bilo teorije ubrzati mu okretaje. Od tog momenta je bila uzasna patnja i prezivljavanje da stignem do cilja.
Nakon pocetnog razocaranja dok sam se vukao hodajuci uzbrdicu na Palani-u i dugo presetavao svaku okrepu ipak sam se u momentu osvrnuo oko sebe i vidio nekoliko velikih faca u istom ili jos gorem stanju..: Fredrik Van lierde je hodao, Kiendleov korak i jos nekoliko pro-a je daleko bilo od onog sto znam sa you tube-a, vecina mojih poznanika isto tako preslo na plan B, pobjednik iz Juzne afrike u moju kategoriju me je prosao na pocetku trcanja da bi ga ja opet prosao 12 km od cilja. … Ipak nije bilo sve za baciti, i to mi je dalo snagu da bar probam otici ispod 10 sati.
Nisam zapravao znao kako stojim s vrimenom. Na plivanju nisam imao sat a biciklu i trcanje svaka sa svojim satom. Ocekivao sam da cu biti tu negdi oko 10 sati i kad sam vidio 9:59:55 nisam mogo virovat koja sreca!

Imat cu sada vrimena analizirati utrku i pronaci sto je bilo dobro a sto nije, ali na srecu ili nazalost (jos nisam siguran..) imam onaj zajebani osjecaj da nisam reko svoje u Ironman distanci.

Jaci sam za jedno pregolemo iskustvo i presretan sto sam na put za Konu proveo najlipsi dio svog zivota.
Triatlon je bio igla koja je dovela vagu u ravnozetu.
Stvorila su se jedinstvena prijateljstva, ozbiljnije i odgovornije sam se uhvatio posla, sakupio sam bezbroj trenutaka ciste srece na treninzima, putovanjima i utrkama i na kraju se jos i zenim odma po povratku u hrvatsku … smile emoticon Sta vise traziti od tog objektivno preglupog sporta??

Iza svakog Ironman Age grouper-a postoji bar jedna osoba koja iz ljubavi stavlja svoje vrijeme na raspolaganju i svoje zelje u drugom planu kako bi pomogla voljenoj osobi da ostvari svoj neki „djecacki“ san koji mu toliko znaci. Oni za to ne dobivaju medalje ni finisher pix ni lajkove na Face-u…. a odrade cesto veci i tezi posao nego sam sportas i bez njih nema uspjeha.

Mojoj Ivani ide zato najveca hvala za ovaj uspjesan povratak sa „road to Kona“.
Krajem mjesaca cu joj obecati nesto pred oltar a sada cu si uzeti slobodu da joj najavim nesto pred facebook: Nova i poboljsana verzija: ROAD TO KONA nr. 2 – FAMILY EDITION!! Dodatni kompromisi i manje sebicnosti included!!. .. jebiga… samovoljno se udaje za Triatlonca!

Hvala svima jos jednom na ogromu potporu i prijateljstvu koju ste mi slali ne samo na dan utrke nego od mog prvog pojavljivanja na Marjanu.!!

Vidimo se u Porecu za koji dan na POREČ Triatlon – Middle Distance Triathlon