PUT NIKAD NIJE PRAVOCRTNA LINIJA

Jucer sam pregledavao rezultate utrka od Hefeja do Thailanda. Trebalo mi je samopouzdanja da se prisjetim dane ponosa i slave..

Vec 27 dana sam u pauzi zbog puknute klavikule. Tješim se da je sve to došlo s razlogom i da ce mi ovaj prisiljeni odmor dobro doci.

Po povratku iz azije sve se je savršeno nastavilo kao što je bila cjela sezona 2016. Dobro sam napredovao, uživao u xc utrkama odradio solidan polumaraton i sve je upucivalo proljecu u vrhunskoj formi.

Ali eto, desio se pad i misec dana blokade. Psihicki sam to dosta dobro podnio; osim prvog tjedna,  odmah sam krenuo s vježbama za core, indoor bike, teretana za donji dio tjela, yoga i orbitrack. Jucer sam bio i planinariti.

Nadam se izdržati još nekiliko dana, krenuti s terapijom i vratiti se plivanju koji mi najviše fali. Biti pasivni sudionik Ottilla u hvaru nije bilo lako. Ali šta je tu je. nadam se povratku jaci nego ikada.