2016 – First racing part over.

b11388_a9df4852cb7ab0e5be2ce16d2703365e_e1e3e74d08a77a2fc32d830c4e01e263

And this is it…bye bye Asia!,. The last 6 months has been packed with fantastic life events: Kona world Championship, wedding, honey moon and 4 months in Thailand living triathlon.
Living, training and racing supported by my wife makes the point much more clear!
The last 10 km of the today’s run I couldn’t take the smile off of my face reviewing the past wonderful months! That’s all this sport is about…
Thanks to all my friends at Z-Coaching Phuket and swim coach Miguel for the great help to achieve those moments of happiness!
See you soon…..

Ironman pobjeda!!

IMG_4223

Pobjetiti na utrku iz Ironman serije mi je odavno bila velika zelja.

U Nedelju sam taj cilj uspio ostvariti.

Da je na pocetku priprema bilo znati da stvari mogu tako relativno brzo krenuti na dobro, poštedio bio svoju voljenu suprugu da sluša moje kostantno kukanje kada, prije dva mjeseca,  nisam mogao otrcati 5km u komadu.

Nije lako misliti pozitivno kada si  “down”,  ma koliko ti  govorili da treba biti marljiv i strpljiv i da ce sve doci na svoje.

Živjeti i trenirati tu u Aziji mi neopisivo dobro odgovara. Hrana, klima, ekipa, ritam treninga. Nista nije problem.  Radujem se svakom treningu.  Dizanja u 4:15 ujutro su postala rutina, teski intervalni treninzi mi nisu vise tlaka , jer je satisfakcija kada ih odradis kvalitetno jos i veca od “easy ” treninga… a i hrana nakon treninga ukusnija.

Mom “zimovanju” u aziji polako se priblizava kraj.

Malo zalim, ali volim onu izreku ” treba stati kada je najbolje”. I mislim da bolje nije moglo: Prvo Kona – pa vjencanje – pa honeymoon naokolo po Aziji, i za kraj tri mjeseca zivota kao “pro” triatlonac.

U procesu priprama jos su se ubacile dvije posebno drage pobjede u Age-grupi, olimpyc u Bangseanu i Ironman 70.3 Subic.

Utkra za kraj ce biti slijedeci tjedan Ironamn 70.3 Malazija. Nakon prvog mista u Age grupi od prije mjesec dana, naravno da bi najvise volio to ponovidi, ali ovaj put je konkurencija puno zesca. U grupi se nalazi drugoplasirani iz Kone 2015, pa Nick Gates, bivši tour de france a sada jos i jako dobar plivac i trkac, plus jedna cila ceta australaca sa trcanjima na 70.3 ispod 1:30. Nece biti lako, ali volim izazove!

 

1780077_10207553216046413_7380773872718812534_o

DSC3806

 

 

 

 

 

 

 

 

FROM Z-COACHING FEBRUARY 2016

DSC4434

Athlete(s) of the month: February 2016
Today is the first edition of Z-Coaching’s “athlete of the month”. Every month, extensive discussions and debates will decide on a particular athlete or athletes being featured, whether it be a result of significant contribution, effort or improvement to the group or as an individual. Or any other reason deemed appropriate.
For this first edition, two athletes have been selected for their remarkable recoveries from illness and injury to lead them back to outstanding performances at the Olympic Distance Bangsaen triathlon.
Ladies first; Nini Ruttanaporn was involved in an extremely unfortunate motorbike accident this time last year, which resulted in several broken bones and a few months away from the sport. This gave her time to complete her medical degree, but alas, limited ability to train. Since her return to the sport last June, Nini has spent many hours carrying out her rehab in the most disciplined of manners. Her focus in training and impeccable time-keeping skills in the pool have paid off: at Thailand Tri-league’s Bangsaen triathlon, Nini showed us what she’s been training for coming in as 2nd Thai in her first elite race.
Riccardo’s recovery is somewhat alien in life. He arrived in Phuket in January after spending months honeymooning around Thailand, and a fierce flu accompanying him. For the first couple of weeks, he struggled to hold on to the back of the peloton, let alone complete a single 5.3km loop of the infamous dam run. Since January, Riccardo’s rigorous training schedule and dedication to all things triathlon saw an exponential improvement to his fitness and form. Before our eyes, Riccardo metamorphosed into a Croatian Ox, winning his highly competitive age group at the Bangsaen triathlon, and beating several pros whilst doing so.
It is rumoured that his newly wedded wife’s fruit salad and professional massage skills, along with their shared love of the latest fitness fashion aerial yoga have played an imperative role in Riccardo’s miraculous comeback. We look forward to seeing what he has got saved up for Subic Bay 70.3 this coming weekend.
Well done to both of these triathletes. Their dedication and commitment to the sport is an inspiration to others both in training and in racing. We are all excited to see what this year has to bring for them.

Samo neka ovo traje..

Bangsean odradjen na najbolji moguci nacin. Nakon dugo vremena jedna utrka puna samopouzdanja i osjacaj da mogu! Prvo mjesto od svih AGR, novcana nagrada i veliko zadovoljsvo.

Kada se samo sitim di sam bio prije 6 tjedana! Forma mi je rasla iz dana u dan, budjenja 4:15 i po tri treninga dnevno su ucinili svoje. Odogovara mi ovaj jaki ritam. Tek sam sada svjestan koliko sam malo radio i u kakvoj sam “prikrivenoj” lošoj formi bio pred Konom.

Po cetvrtu godinu za redom sam sebi govirim kako obozavam ovu zemlju i kako fenomenalno se osjecam u njoj. Kao da sam drugi covik! Sve jako brzo sidne na svoje misto.

Opet cu pokusati ovo stanje na najbolji moguci nacic preniti doma, mada prijasnjih godina nisam uspio.

Razina energije, heart rate na trcanjima, snaga na bicikli, izdrzljivost na plivanju i tjelesna tezina sve je islo u pozitivno. Moram samo izdrzati i paziti na ozlijede. Biti zahvalan dragom Bogu sto sam zdrav iz jutra u jutro… Bilo bi grozno da sada ozlijeda pokvari ovo stanje.

Za tjedan dana IM 70.3 subic. Sada argumentiramo mogu imati ambicije za podiji.. Jedva cekam, ne bojim se patiti i dati sve (i više) od sebe.

I jos jednom sebi ponoviti..: VRIJEME I STRPLJENNJE RADE CUDA!!!

12778803_971360182957347_1727016087707513954_o NOG 0326 12716147_1005446212844346_3163663983355652919_o 12711106_838369219619741_6347039613852055238_o 12671657_838304692959527_3956011249818694995_o

FB rewiev nakon utrke:

U nedelju sam imao svoj prvi nastup u 2016.
Olimpijski triatlon iz nevjerovatno bogate i raskošno organizirane triatlon serije na Thailandu. Kvaliteta organizacije je čak iznad one u Ironmanu.
Cilj ove utrke mi je bilo vratiti samopouzdanje na svoje misto nakon niza razocaranja na utrkama i katastrofalnog lošeg fizickog stanja na pocetku priprema s prvim danom 2016.
Pedeset dana kvalitetnog rada uz savrsene uvjete na Phuketu i vrhunskog tima s kojim treniram, su nasrecu donile opet veliko zadovoljstvo.
Osjecaj da je ponovo sve na svoje misto.. i napokon sreca prolazeci kroz cilj!
Slijedeci nastup IronMan 70.3 Philippines za dva tjedna. Jedva cekam!
Pozdrav ciloj ekipi u domovini i svima koji su se pripremali, želim dobar nastup na Splitski polumaraton.

 

Mjesec prvi iza mene

Danas 10.02.

Strpljenje i plan. Dobitna kmbinacija za sve ciljeve.

Dan za danom se vracam u formu. Ponekad je bilo tesko biti svjestan nemoci, ali 4 ipo tjedana fokusiranog rada donose rezultate ma cim god se bavili..

Cekam Bangsaen Olimpic distance za provjeravanje forme…

947323_10153988620190757_8683922381095901455_n

Phuket godina 4. Prvi tjedan.

Mjesec dana sam probavljao neuspjeh na Challenge-u Phuket. Odmarao sam 5 tjedana kompletno. Nesto malo Yoge u Chiang-Raiu i 2,3 plivanja. Jedva sam docekao pocetak priprema u moj Phuket s Jurgenom i ekipom ali prvi dani treniranja su bili jako teski zbog jako lose forme i opceg stanja. Nakon 4 dana treniranja vec sam se razbolio..

Jos od zavrsetka utrke u phuketu sam se potrudio srediti prehranu i bazirati se pretezno na sirovoj hrani, prvensrveno voce. Dosta sam naglo izgubio kilazu (oko 75 kg) ali i misicne mase.

Nadam se da je to sve dobra baza za graditi sezonu u koju sam planirao jako puno utrka 4x half i 1x full Ironaman..

Hocu opet biti TOP age group athlete u svoju novu kategoriju 40-44!!!

 

Challenge Phuket

Nikad nisam bio nezadovoji..

18 minuta losiji od 2013.. 10 pozicija. Ekipu koju nisam ni viđao blizu na utrkama izgledali su kao nad-ljudi,.. Bolan neuspijeh.

Svjestan sam svih olaksavajucih okolnosti: kona, umor, losa priprema, malo dana za aklimatizaciju, ali s druge strane, od pocetka priprema s Dejanom, nisam uopce napredovao. U ciklusu priprema pod njegovim vodstvom, bili su redom:

  • Philippine- puko na trcanju
  • South africa. isto tako, izvuko sam plasamn u Koni zahvaljujuci losoj koknkurenciji, veliki broj slotova i opce dobre forme iz Thailanda.
  • Kona. Puko sam. A cilj mi je bi dobar maraton, sto se jos na niti jednom halfu ili full-u nije desilo
  • Challenge Phuket. Bicikla 7 minuta sporija nego sa ft1 kada sam bio totalni pocetnik. I jos sam tada uspio trcat.

Jednostavno ne ide. Osjecam da coach ne prati dogadjanja i paramatre koje upucuju na neke situacije, .koje sam ocito uspjesno pratio kada sam sam trenirao sam.

Razocaran sam. Idem sada misec dana u chang mai(rai) sabrat  se i pogledat plane za dalje.

12316628_199624220373000_4516696205389097349_n

slika nema veze s tim kako se osjecam.. bilo je tesko i mukotrpno trcanje!

FB izvjestaj iz KONE 2015

IMG_5952

Bezbroj puta sam u sve ove godine treniranja zamisljao kako trcim zadnjih 500 metara i ulazim u cilj u Konu, ali niti jedamput nisam to zamisljao toliko mukotrpno! Vaznost tog velikog trenutka, publika, adrenalin, nista mi nije pomoglo da barem taj slavni cilj odradim nosem krilima euforije. Patio sam ko nikada prije sve do zadnjeg koraka.

Jos mi se dojmovi nisu slegli, daleko sam jos od toga. Sve sto cini “Konu”: ljudi, vulkan usred pacifika, tradicija i znacaj ovakvog dogadjaja su nesto sto se nemoze opisati. Jedinstveno, posebno.

Kvalifikacija na Hawaiima mi nije bila sama po sebi cilj. Zelio sam dobar rezultat i od prvog dana priprema sam postavio letvicu na ispod 10 sati s kljucnim faktorom iznenadjenja : dobar maraton!

Pripreme su tekle dosta dobro. Cuvao sam prvenstveno zdravlje, od ogromne vaznosti u pripremama su mi bili nastupi na bogom danu triatlonsku ligu na Marjanu i jos nekoliko utrka u organizaciju uvik aktivnog TK Split i savrseno proveden tjedan s mojom triatlonskom obitelj  TK X i dragim ljudima iz Triatlon Klub Swibir na Ironaman vichy.
Uz pomoc cjele te velike hrvatske triatlonske populacije i coach-a Dejan Patrcevic, zadnjih par treninga na hvaru su ukazivali na to da je tempiranje forme bilo uspjesno i da je sve spremo za put!

Proveo sam dva tjedna na Hawaiima kao u raju, brzo sam se oporavio od puta, dobro sam se hranio, omdarao i aklimatizirao. Druzio sam se s Legendama Kone, skupljao savjete i informacije od najboljih, proucavao staze i radio na planu utrke.

Jutro prije utrke je sve dobro krenulo, dorucak, wc, plan prehrane i opci dojam prije starta je bio vise nego dobar. Osjecao sam se samouvjereno i spremno. Kada prolazeci kroz tranziciju prema startu cujes volontere kako vicu ” Go croatia” jer su te zapamtili kao jedinog predstavnike jedne zemlje, trnci te prodju cilim tilom.
Najlipsi trenutak utrke je zapravo bio tada, dok smo plutali na linij cekajuci pucanj iz topa. Jedan od onih trenutaka kada se okrenes oko sebe i sam sebi kazes…. “u jebote!!!” ; znao sam da je vas vecina pred ekranima i pratite taj velicanstveni start. Cisti trenutak srece!!

Onda start, i vise nije bilo toliko lipo.. vešmašina barem 750m pa malo mira pa opet isto na okretu. Znao da ce to tako izgledati pa sam bio spreman biti izudaran, izgubiti naocale i biti potopljen, ali nisam ni ja ostao nikome duzan.
Nakon super brze tranzicije bicikla je odma dobro krenula. Dobra strana bicikle u Koni je da su vecina triatlonaca na slicnome nivou, tako da vrlo brzo nadjes neke svoje suparnike kao orjentir. Glavni orjentir je na srecu ovaj put bio i power meter. Dva miseca sam nisanio watazu da bi i u milimetar znao kako, gdje i koliko jako moram voziti.
Bilo je uspjesno! I vec nakon okreta u Hawi-u bilo mi je jasno da ako ne bude tehnickih problema sve ce biti po planu. Zadnjih 50 km kad je ocekivano vjetar krenuo puhat u prsa imao sam jos dovoljno snage za to kvaliteno izgurati a da opet noge ostanu spremne za trcanje.
Od samog starta utrke sam sebi ponavljao: Maraton! Dobar Maraton! to mi je cilj danas!

Trcanje nije krenulo lose. Heart rate na mistu, noge dobro. Ocekivao sam da ce biti ultra tesko jer je sunce vec pod kacigom bicikle bilo nemilosrdno ali bio sam spreman na to, dati sve od sebe tih preostalih 3sata i 15-20 minuta koliko sam se potajno nadao da mogu otrcati.
Vrlo brzo sam nazalost udario u zid. Oko 14 km. Nakon jedne okrepe vise nisam mogao krenuti svojim ciljanim tempom. Noge su bile ok, bez grceva ili bolova ali puls se spustio na niske aerobne granice i nije bilo teorije ubrzati mu okretaje. Od tog momenta je bila uzasna patnja i prezivljavanje da stignem do cilja.
Nakon pocetnog razocaranja dok sam se vukao hodajuci uzbrdicu na Palani-u i dugo presetavao svaku okrepu ipak sam se u momentu osvrnuo oko sebe i vidio nekoliko velikih faca u istom ili jos gorem stanju..: Fredrik Van lierde je hodao, Kiendleov korak i jos nekoliko pro-a je daleko bilo od onog sto znam sa you tube-a, vecina mojih poznanika isto tako preslo na plan B, pobjednik iz Juzne afrike u moju kategoriju me je prosao na pocetku trcanja da bi ga ja opet prosao 12 km od cilja. … Ipak nije bilo sve za baciti, i to mi je dalo snagu da bar probam otici ispod 10 sati.
Nisam zapravao znao kako stojim s vrimenom. Na plivanju nisam imao sat a biciklu i trcanje svaka sa svojim satom. Ocekivao sam da cu biti tu negdi oko 10 sati i kad sam vidio 9:59:55 nisam mogo virovat koja sreca!

Imat cu sada vrimena analizirati utrku i pronaci sto je bilo dobro a sto nije, ali na srecu ili nazalost (jos nisam siguran..) imam onaj zajebani osjecaj da nisam reko svoje u Ironman distanci.

Jaci sam za jedno pregolemo iskustvo i presretan sto sam na put za Konu proveo najlipsi dio svog zivota.
Triatlon je bio igla koja je dovela vagu u ravnozetu.
Stvorila su se jedinstvena prijateljstva, ozbiljnije i odgovornije sam se uhvatio posla, sakupio sam bezbroj trenutaka ciste srece na treninzima, putovanjima i utrkama i na kraju se jos i zenim odma po povratku u hrvatsku … smile emoticon Sta vise traziti od tog objektivno preglupog sporta??

Iza svakog Ironman Age grouper-a postoji bar jedna osoba koja iz ljubavi stavlja svoje vrijeme na raspolaganju i svoje zelje u drugom planu kako bi pomogla voljenoj osobi da ostvari svoj neki „djecacki“ san koji mu toliko znaci. Oni za to ne dobivaju medalje ni finisher pix ni lajkove na Face-u…. a odrade cesto veci i tezi posao nego sam sportas i bez njih nema uspjeha.

Mojoj Ivani ide zato najveca hvala za ovaj uspjesan povratak sa „road to Kona“.
Krajem mjesaca cu joj obecati nesto pred oltar a sada cu si uzeti slobodu da joj najavim nesto pred facebook: Nova i poboljsana verzija: ROAD TO KONA nr. 2 – FAMILY EDITION!! Dodatni kompromisi i manje sebicnosti included!!. .. jebiga… samovoljno se udaje za Triatlonca!

Hvala svima jos jednom na ogromu potporu i prijateljstvu koju ste mi slali ne samo na dan utrke nego od mog prvog pojavljivanja na Marjanu.!!

Vidimo se u Porecu za koji dan na POREČ Triatlon – Middle Distance Triathlon

Ironman Vichy + Pula

U procesu priprema za Hawaie ove dvi trke su dosle vise nego savrseno. Put, priprema i prozivljavanje utrke u svim detaljima a da se pri tome cuvam za Konu.  Obje su bile fantasticne prilike druziti se s dragim ljudima i odahnuti od Hvara.

finisherpix_1212_031706

Ovaj ulaz u cilj u Puli je oznacava veliki trud i uspjeh kojeg smo nas troje ulozili u ovoj godini od pocetka price sa Hvar-life. Veliko prijateljsto za vrhunsku podlogu kako u poslu tako i u zivotu. Bio sam prezadovoljan!

resized1

Vichy je bila prilika pripremiti biciklu da ne bude sve u zadnji cas ko i obicno! Nisam naravno sve napravio kako treba ali je test i generalna proba bila vise nego uspjesna. Imao sam priliku ispraviti neke tehnicke sitnice i biti bogatiji za jedno iskustvo.

Prozivio sam dane prije utrke kao da cu odraditi cijelu. Tapper, carbo praznjenje i carbo load, odmor, budjenje, wc… sve. Smatram da su ti neki detalji jako bitni u procesu treniranja.  Dani prije trke, lose spavanje noc prije, trema prije strarta… lakse ce to biti proziviti u Konu s ove dvi probe.

 

resized2 50

Uskoro Vichy.. ima da me vise na Hvaru nema…

Teska i vazna poslovna sezona na Hvaru je skoro odradjena. Kao da sam na 36 kilometru maratona. Ima tu jos posla ali osjecaj je da sam uspjesno izgurao do sada. 11210439_10153423692583151_7117015628977505349_n

Raste lagano uzbudjenje za nadolazeci put na Hawaje a prije toga jos IM vichy, pa OL Split pa IM Pula. .. Puno toga lipoga.

Posao u HA i lansiranje Hvar life-a je bio jako zahtjevan, na puno sam se strana rastegnuo ali sam nastojao uvik biti u mogucnosti odvojiti dovoljno vremena za trenirati. Rad s Dejanom je uvelike pomogao da ne pretjeram i da se ne unistavam  treninzima. Nikada nisam bio ovako dugo bez ozbiljnih ozljeda. To je ono najbitnije.

Pocetak priprema za Hawaje je bio 1.07 (sto mi se u 5. misecu cinilo da je uza sno daleko i prekasno, ali s obzirom kolilo je 6.  bio naporno zbog 8.7riki HLposla super je ispalo). Forma je opet uz pomoc Dejana postupno i neprimjetno rasla. Odradio sam nekoliko kvalitetnih sprint triatlona u Splitu i Zagreb Open u kojem sam ostvario odlican rezulat iza Diklica i Gobina.

dejan hvar lifezagreb open2

Za par dana krecem u Vichy, jos jedan bitan trening za Hawaje. Treniram pripremu za put i dobro sredjenu biciklu. U tome sam jos uvijek jako los. Sve u svemu krecem u jaku sezonu utrka sto znaci i kraj posla.. Veselim se svemu tome!!